Primer: Vozač automobila „A“ izgubi kontrolu nad vozilom i izazove saobraćajnu nezgodu tako što udari u automobil „B“ u kojem se u tom trenutku nalaze vozač i putnici. 

U ovom slučaju, vlasnik automobila „B“ ima pravo da potražuje naknadu materijalne štete od vozača automobila „A“, odnosno od osiguravajućeg udruženja kod kojeg je njegov automobil osiguran, na ime oštećenja njegovog automobila, a takođe, vlasnik automobila, ali i putnici u automobilu, imaju pravo da potražuju novčanu naknadu nematerijačne štete na ime pretrpljenih fizičkih bolova, kao i na ime pretrpljenog straha. 

Prethodni slučaj nam pokazuje da jedan štetni događaj, za posledice može imati kako materijalnu, tako i nematerijalna štetu.

Potrebno je naglasiti da nije dovoljna sama činjenica da je neko lice učestvovalo u saobraćajnoj nezgodi da bi ostvarilo pravo na novčanu naknadu nematerijane štete, neophono je da postoje objektivne povrede konstatovane u lekarskom izveštaju.    

Kod materijalne štete je to relativno jednostavno. 

U prvom primeru, visinu materijalne štete određuju procenitelji osiguravajućeg društva, ili pak stručna lica odgovarajuće struke – sudski veštaci, stručnjaci za mašinstvo. Oštećeni zatim ima pravo da zahteva da se njegov automobil dovede u stanje u kakvom je bio pre saobraćajne nezgode ili da mu se isplati odgovarajuća suma novca sa kojom će on posle sam da popravi automobil.

Slično je i kod naknade materijalne štete za izgubljene „auto dane“, neisplaćene plate radnika i sl.  

Određivanje visine novčane naknade nematerijlne nije tako jednostavno jer se ona ne može „opipljivo“ izraziti. 

Nematerijalna šteta izazvana događajima kao što su: saobraćajna nezgoda, okliznuće na javnoj površini, pad u neobezbeđen šaht ili povreda ugleda i časti, ogleda se u narušenoj psihičkoj ravnoteži čoveka koja je izazvana tim događajem. 

Novčana naknada nematerijalne štete u tim slučajevima služi da toj osobi pričini određeno zadovoljstvo kako bi psihička ravnoteža bila ponovno uspostavljena, dok Zakon upućuje sud da vodi računa o značaju povređenog dobra i cilju kome ta naknada služi.

Možemo zaključiti da će visina novčane naknade nematerijalne štete koju će odrediti sud biti veća ukoliko je intenzitet pretrpljenog fizičkog bola i straha bio jači i dugotrajniji. 

Novčana naknada materijalne i nematerijalne štete može se ostvariti u sudskom, parničnom, kao i u vansudskom postupku.

Vansudski postupci po pravilu traju kraće u odnosu na sudske i podrazumevaju manje ulaganja od strane klijenata, međutim, većina štetnika nije voljna da dobrovoljno, mirnim putem naknadi prouzrokovanu štetu, što neminovno dovodi do pokretanja sudskog, parničnog postupka. 

Nadamo se da Vam je ovaj post bio koristan i da Vam je približio osnovne aspekte pravnog pojma štete, kao i naknade iste, ali naglašavamo da je neophodno da se pre upuštanja u bilo kakav postupak obratite advokatu, jer je advokatura jedina služba koja se u našoj državi profesionalno bavi pružanjem pravne pomoći građanima!